Superžene: traži li se danas od nas previše toga?

Žena, majka, poduzetnica

Sve veći broj današnjih žena suočen je s raznim izazovima koje pred njih postavlja društvo ili pak one same. Više nego ikad prije, od žena se danas očekuje da budu uspješne i ostvarene na svim područjima: u karijeri, ljubavi, prijateljskim odnosima, vlastitom rastu i razvoju. I dok je za uspješnog muškrca u srednjim tridesetima sasvim normalno da je posvećen poslu i da još nema obitelj, za ženu to predstavlja veliki problem – ako ne želi obitelj, onda je hladna karijeristica, ako želi a trenutno je nema, onda je jadna. S druge strane, nailazimo na velik broj žena koji manje ili više uspješno balansira između posla i obitelji, trudeći se biti dobar djelatnik, dobra majka i žena koja uz sve to još treba voditi brigu i o svom fizičkom izgledu i slijediti (nerealne) ideale koje nameću mediji. Kako je teško i gotovo nemoguće na svim područjima biti savršen, nije čudno da se mnoge od njih osjećaju frustrirano, nezadovoljno ili pak manje vrijedno.

Brojna istraživanja pokazuju kako u suvremenom svijetu prevladava mišljenje da će žene koje žele izgraditi uspješnu karijeru biti primorane učiniti neki oblik štete svojoj obitelji. Zbog potrebe za potpunim posvećivanjem svom radu i karijeri, žene neće imati dovoljno snage i energije za ulaganje u obitelj, barem ne u onoj mjeri u kojoj se smatra da je to potrebno. Primjerice, 1994. godine u Velikoj Britaniji je tek 52% muškaraca i žena smatralo da majke mogu svoje poslovne obaveze uskladiti s brigom o obitelji te da se mogu jednakokvalitetno posvetiti i obitelji i karijeri. Podaci iz 2002. godine pokazuju da se taj postotak smanjio na 46% žena i 42% muškaraca. Rezultati za SAD pokazuju da je taj postotak 1994. godine iznosio 51% ispitanika, a do 2002. godine smanjio se na 38%. I tako se u konačnici nameće pitanje: je li ženama doista moguće ostvariti sklad i zadovoljstvo na oba područja, pritom ne zanemarujući ni jedno?

Prije svega, smatram da svatko ima slobodu izbora i da ima pravo izabrati karijeru ili obitelj ili pak oboje. Ni jedna žena ne bi se trebala osjećati manje vrijednom ukoliko je njezina autentična želja samo jedno područje. U životu sam nailazila na mnogo različitih žena koje su se ostvarile kroz razne uloge – neke kroz ulogu majke i žene, čemu su posvetile svoj život, a neke kroz svoj posao. S obzirom da je to bio njihov svjestan izbor i želja, te žene danas žive sretnim i ispunjenim životom jer rade ono što žele. S druge strane, nerijetko sam se susretala s mladim majkama koje se žele ostvariti na području karijere ali im se čini da će pri tome morati zapostaviti obitelj. Većina njih je iz dana u dan osjećala grižnju savjesti kada bi se bavila jednim a ne drugim, a njihova frustracija zbog konflikta i želje da u oba područja zadovolje često ih je dovodila do ludila.

Obrazac koji sam uočavala kod većine tih žena bio je vezan uz njihovo duboko uvjerenje kako moraju biti savršene. I dok im je to uvjerenje možda u jednom periodu životu pomagalo da završe fakultet, da dobiju stipendiju, da budu izvrsne u području kojim se bave, sada ih je to uvjerenje zapravo počelo ograničavati. Frustracija se javljala svaki put kada ručak nije bio skuhan, kada odjeća nije bila izglačana – za nju je to značilo da nije dobra žena niti majka! Frustracija se javljala kada bi na poslu nešto zakazalo – to bi pripisivale nedovoljnoj posvećenosti! I svaka situacija koju, prema vlastitim (često puta nerealnim) kriterijima nije bila odrađena dobro, za njih je značila katastrofu.

Iskreno vjerujem da svaka žena, ukoliko to želi, može biti ostvarena i na području obitelji i karijere. No ono što je važno jest da pri tome prihvati činjenicu da nije svemoguća i da od sebe ne očekuje nerealno, savršeno. Ako stan nije savršeno čist i ne blista, to ne znači da nije dobra žena. Ako jedan dan ručak nije skuhan, to ne znači da nije dobra majka. Ako zatraži pomoć bližnjih, to ne znači da je nesposobna. Svi imamo svoje granice i kako bi živjeli u skladu sa samim sobom i drugima, trebamo ih poštivati. Kada ne poštujemo vlastite granice, naše tijelo nam daje jasnu poruku da je vrijeme da „stanemo na loptu“. Zato bi svim ženama koje se osjećaju rastrgano između karijere i obitelji poručila da nakon ovog teksta zastanu, razmisle gdje su njihove granice i jednostavno ih prihvate.

Indijski pjesnik Rabindranath Tagore rekao je: „Nesavršenost nije negacija savršenstva: konačnost ne poriče beskonačnost. To se samo cjelina pokazuje u dijelovima, to se beskraj otkriva u granicama”. A naš život zapravo i čine svi ti mali dijelovi, svi trenuci kojih ćemo se jednog dana sjećati s nostalgijom. Zato proživimo te trenutke punim plućima ne zamarajući se savršenim ili manje savršenim sitnicama!