Živjeti bez šefova u organizacijama, moguće ili ne?

Živjeti bez šefova u organizacijama, moguće ili ne?

Prije nekoliko godina sam pročitala članak o kompaniji iz Brazila u kojoj ne postoje šefovi već zaposlenicima se prepušta na povjerenje da sami određuju svoju produktivnost, broj radnih sati, načine rada, slobodu da uzmu pola dana slobodno kada im je potrebno, nema asistenata, svako radi svoj posao u cjelosti i odgovara za isti, određeni zaposlenici u strukturi su imali autorizaciju da sami odrede svoju platu...zvuči fantastično zar ne? Moto im je „zapošljavamo odrasle ljude i tako ih tretiramo“.Mediji su ovaj slučaj nazvali Semco-Insanity That Works, izvarendan je članak preporučam da ga pročitate.
Imala sam priliku da se kroz uslužni koncept upoznam sa sličnim postavkama u jednoj organizaciji na našim prostorima, sa izmjenjenim pravilima igre, nema šefa, zaposlenici sami odlučuju koje zadatke će preuzeti ili neće, sredstva rada i oprema dosta limitirani, nemaju autorizaciju da sami formiraju svoja primanja, ne odlučuju ni o čemu i linije formalne komunikacije dosta ograničene, neograničen prostor za tračaranje i širenje SF priča. Zaposlenici stručni i kompetentni, Odrasli...ali u poziciji Djece, bespomoćni da utiču na bilo šta, očajnički trebaju ŠEFA.
Vjerujem da smo svi imali različite šefove, one od kojih smo učili i rasli, one od kojih nismo mogli da učimo i rastemo, one koji nisu previše talasali zaokupljeni sobom...ali su nam bili šefovi, imali smo koga pitati za sredstva rada, očekivanja u smislu rada, za dane godišnjeg odmora, povećanje plate, dodatne obuke.... u konačnici nekoga kome smo odgovarali za sve što jesmo ili nismo.
Intuitivno vjerujem u Semco koncept, iskustveno mi je jasno da je to veliki rizik, stoga je važno da postoje šefovi ili osobe kojima se možemo obratiti za ono što nam je važno.
Bez obzira da li je naš šef:

PLAVI-ima fokus na potrebe drugih ljudi, može ponekad staviti po strani ostvarenje ciljeva i logiku, važno je da je su ljudi zbrinuti, iskustveno u gotovo nemoguća misija,
CRVENI-ima fokus na ostvarenje cilja, može staviti po strani potrebe ljude i logiku kako bi došao/la do cilja, povedu nas u nekom pravcu na sebi svojstven način,
ZELENI-ima fokus na logiku i analitiku, može staviti po strani potrebe drugih ljudi i ostvarenje cilja, analizira do najsitnijih detalja, meni lično najteže „padaju“,
HUB-ima fokus na harmoniji i „peace brother“, u želji da vlada harmonija može poslati zbunjujuću poruku,
Ima tu još nekih boja i kombinacija...

Stava sam da je šef neophodan, bar na našim prostorima a i šire, kakva su vaša promišljanja i iskustva o ovoj tematici?

PS Boje/Profili ljudi po Strength Deployment Inventory (SDI)

Autor: Sanda Ljukovac

Sanda Ljukovac, HR profesionalac, edukator i moderator, više od 25 godina profesionalno predana implementaciji i unapređenju poslovne oblasti Upravljanja ljudskim resursima.

Aktivnost upravljanja ljudskim resursima obnašala u različitim privrednim industrijama u BiH kao i kompanijama u regionu. Od 2015. godine aktivan je član i jedan od osnivača Udruženja za upravljanje ljudskim resursima.

Pored diplome diplomiranog ekonomiste posjeduje niz HR licenci za profiliranje i procjenu kandidata, DDI Target selection licence alat za intervjuisanje i procjenu kandidata prilikom selekcijskog procesa, licencu po modelu HOGAN Assessment centra, Point of you praktičar, licence SDI modela u cilju identifikovanja i formiranja timova i Certifikat “Mentor za radnu integraciju” registrovana u registru Sjeverne Makedonije.

U segmentu edukacije posjeduje niz certifikata i licenci za pripremu i izvedbu seminara sa fokusom na unaprijeđenje univerzalnih vještina.

Posjeduje izraženu želju i motivaciju da stečena znanja i iskustva podijeli sa učesnicima seminara kroz interakciju i otvorene diskusije, mentoring programe i coaching sesije.

Tagovi: šef, zaposlenici, poduzetništvo, rad bez šefa

Ponedjeljak, 24.03.2025.