Nakon posla u fabrici namještaja Amanda Račić iz Novog Sela odradi po nekoliko sati u dva plastenika i ribnjaku, a tu je i ćerkica Martina.
Priznaje da se dobrom organizacijom vremena, radnim navikama, koje je stekla još u djetinjstvu i uz snažnu podršku roditelja, prijateljice i sestre sve stigne.
Amanda iz dva plastenika paprikama snabdijeva prodavnice i tržne centre, crvene roge su bolje od onih iz Španije, Grčke ili Makedonije, piše Moja Gradiška.
– Iskoristila sam situaciju vezano za pandemiju. Dok firme nisu radile zajedno sa prijateljicom Milenom sam desetak dana sadila paprike u ova dva plastenika. Potom je uslijedilo operjavanje suvišnih listova, pa vezanje paprike. Evo, ova crvena roga je dospjela za prodaju. Zdrava je ukusna i baš miriše na papriku – kaže Amanda.
U okviru porodičnog imanja Amanda je uz pomoć roditelja izgradila i ribnjak. Voda u njemu je prirodna, protočna i dolazi iz riječice Matura koja teče ivicom njenog imanja. Kada je suša i nizak vodostaj tu su i dopunske pumpe. Prvi posao kada završi smjenu u fabrici je hranjenje ribe.
– Lani smo ubacili 3500 mlađi šarana, prvi izlov planiramo iduće godine na jesen. Nadam se da će biti dobar i da ćemo opravdati investiciju. Ogradili smo ovu parcelu od 10 dunuma, kako bismo imanje zaštitili i od štetočina. Za sada se sve odvija po planu, nisam još radila kontrolno vaganje, ali očigledno je da je riba zdrava i da napreduje – kaže Račić.
Na istoj parceli, oko ribnjaka, Amanda uz pomoć roditelja uzgaja stotinjak gusaka. Prvenstveno zbog guščije masti a od mesa spravljaju razne delicije. Za kobasice su već pristigle prve nagrade, Amanda očekuje nove uspjehe.
-Volim ovaj posao. U maju kada su se izlijegali guščići ostalo je osamnaestoro tvrđih jaja. Uz pomoć male burgije pažljivo sam izbušila ljusku i pomogla guščićima da ugledaju svjetlo dana. Eno ih u jatu svih osamnaestoro, živi i zdravi – kaže Amanda.
Ova mlada svestrana žena kaže da joj društvo u gradu ne vjeruje da svakodnevno radi u plastenicima, te da uzgaja šarane i guske. Kaže da su kuće u njenom dijelu sela mahom zaključane.
-Ja ne idem nigdje , ovdje imamo sve što je potrebno za biznis. Samo su potrebne radne navike, ljubav prema poslu i minimalna podrška države. Barem da nas zaštite od prekomjernog uvoza – rekla je Amanda Račić, mlada žena koja vlastitim rukama proizvodi bolje povrće od onog uvoznog mediteranskog.