Deseti u mjesecu i ostale muke bh. privrednika

PIŠE: Mr.sci. Ajka Baručić, Institut za razvoj mladih KULT

Ajka Fotografija 1
Prije samo nekoliko dana, Svjetski ekonomski forum je objavio Izvještaj o globalnoj konkurentnosti 2016-2017. koji donosi ažuriranu ocjenu ekonomske konkurentnosti 138 zemalja širom svijeta. Izvještaj je Bosnu i Hercegovinu rangirao tek na 107. mjesto, daleko od Švicarske, Singapura i Sjedinjenih država koje su prve tri na listi, ali i od susjednih zemalja, poput Hrvatske na 74., Albanije na 80. i Srbije na 90. mjestu. O nepovoljnom poslovnom ambijentu u BiH svjedoče i drugi referentni izvještaji međunarodnih i domaćih organizacija. Oni su, u svakom slučaju, jako korisni kreatorima ekonomskih politika, akademicima, ekonomskim analitičarima i istraživačima u BiH. Međutim, o težini pokretanja i održavanja biznisa u našoj zemlji najrealnije i najsrčanije govore sami privrednici. Oni najbolje znaju sa čime se suočavaju. Bilo da su to podmirivanje silnih parafiskalnih nameta, plaćanje previsokih poreza i doprinosa na plate, čekanje na zakašnjele budžetske poticaje, plaćanje PDV-a do svakog desetog u mjesecu i drugi. Od nedavno je privrednicima u Federaciji BiH nametnut i novi teret – plaćanje poreza na topli obrok i regres zaposlenika. Još jedna muka u kojoj će morati da pokažu svoju kreativnost - kako da izmire obaveze prema državi, a kako da ne oštete i time ne demotivišu zaposlenike. Posve je nevjerovatno da privrednici učestalo ukazuju na nelogičnosti pojedinih poslovnih propisa i predlažu inovirana rješenja, ali se njihov glas ne čuje, bez obzira na brojnost u desetinama hiljada i podršku udruženja poslodavaca, privrednih i obrtničkih komora. Teško je razumjeti kako je to moguće. Kako je moguće da se umanjuje važnost glasa privrednika koji uveliko doprinose državnim budžetima, zapošljavanju, investicijama i generalno društvu i zajednici?!
Jedna od takvih nelogičnosti jeste obavezno plaćanje PDV-a državi do desetog u mjesecu i za one račune koje su izdali, a od svojih kupaca ih još uvijek nisu naplatili. O čemu se konkretno radi? Pa, privrednik za prodate proizvode i usluge kupcima izda račun, čime nastane obaveza plaćanja PDV-a državi. Međutim, kupci često ne plate račun odmah, odnosno ne plate u obračunskom periodu za koji je potrebno platiti PDV. Dakle, privrednik mora platiti državi 17% od prodajne cijene svakog prodatog proizvoda ili usluge, iako od kupaca još uvijek nije dobio novac za te iste proizvode i usluge. Nerijetko, period naplate potraživanja od kupaca je vrlo neizvjestan i traje dugo, čak po nekoliko mjeseci i godina ili potraživanja nikada nisu naplaćena. Privrednici i pored toga, moraju iznaći načine da isplate plaće i pripadajuće doprinose za svoje uposlenike, pokriju operativne i druge troškove poslovanja.
Privrednici kažu da to ne može više tako. Njih 30.000, kao pojedinaca i onih u članstvu privrednih i obrtničkih komora i udruženja poslodavaca iz cijele BiH, potpisalo je pismo podrške Inicijativi za izmjene Zakona o porezu na dodanu vrijednost Bosne i Hercegovine kojom se predlaže uvođenje sistema plaćanja PDV-a državi tek po naplaćenom računu. Radi se o praksi primijećenoj u evropskim zemljama kojom one pomažu likvidnost uglavnom male privrede. Dakle, privrednici plate PDV državi tek kada i oni sami naplate račun od svojih kupaca za proizvode koje su prodali i usluge koje su pružili. Ovaj sistem, međutim, uređuje i drugu stranu medalje. Odnosno, privrednici imaju pravo da im se odbije ulazni PDV za kupljene i primljene robe i usluge od dobavljača tek kada plate račun svojim dobavljačima.
Hoće li se nešto promijeniti i hoće li Inicijativa zaživjeti, upitno je. Hoće li ijedna druga inicijativa za unapređenje poslovnog ambijenta i olakšavanja uslova poslovanja biti razmotrena i provedena? Hoće li se Bosna i Hercegovina ikada početi pomjerati na viša mjesta na rang ljestvicama međunarodnih izvještaja o poslovanju i konkurentnosti?! I zašto smo se navikli da nam je to nerealno i nedokučivo?! Možemo li bolje?!